U Vukovar smo krenuli rano ujutro. Veći dio puta sam prespavala, a kad sam se probudila već smo ulazili u grad. Na prvi pogled Vukovar djeluje posve mirno s ravnicom i Dunavom na kojem stoji. Ljudi su topli i ponosni, a grad sjaji dostojanstvom.
Posjetili smo vukovarski Vodotoranj – simbol otpora i hrabrosti. Stojeći ispred njega, osjetila sam koliko je Vukovar propatio u Domovinskom ratu. U dvorcu grofova Eltz razgledali smo izložbu koja prikazuje bogatu povijest grada, a u Muzeju vučedolske kulture naučili koliko je ovo područje zaista značajno i staro. Prisustvovali smo kratkom predavanju o važnosti mira te sudjelovali u poučnom i zanimljivom kvizu. U Memorijalnom centru Domovinskog rata imali smo priliku razgledati različite vrste oružja, odjeće i prijevoza. Čuli smo koliko je stanovnicima Vukovara bilo teško za vrijeme rata, a o tome najbolje svjedoči Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991. gdje se na stropu mogu vidjeti oštećenja nastala nakon bombardiranja te lutke omotane zavojima koje predstavljaju pacijente koji su boravili u bolnici. Posjetili smo i Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti gdje smo čuli glas Siniše Glavaševića. Obišli smo Ovčaru te saznali o strašnom pokolju koji se ondje dogodio, vidjeli slike ubijenih te krug unutar kojeg je svijeća oko koje kruže imena stradalih. Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata promatrali smo spomenik u čijem je središtu „zračni“ križ i vječni plamen. Navečer, iako umorni od cjelodnevnog razgledavnja, pričali smo i smijali se sve do jutra, iako smo znali da će i dan koji je pred nama također biti vrlo naporan.
Sljedećeg dana posjetili smo crkvu svetog Filipa i Jakova uz koju se nalazi franjevački samostan. Gledajući popis poginulih, osjetila sam poštovanje i tugu, ali i svu nadu koju su civili polagali u svoje branitelje. Prije odlaska na ovo putovanje razmišljala sam o Vukovaru kao o gradu tuge, no sad znam da je to grad života i ponosa. U mirisu Dunava, zvuku vjetra i govoru ljudi osjetila sam snagu i ponos koji će ovaj grad nositi sve dok god o njemu budemo govorili. Ovo putovanje naučilo me da priča o Vukovaru nije isključivo tužna, to je priča o hrabrosti, ljubavi i nadi u bolje sutra.
Tekst: Laura Bogdan, učenica 8.r.
Fotografije: učitelj Alen Markač
